HUGH CORNWELL

Legendarni glas i autor grupe The Stranglers!

+ Wilsonov grafički projekt

HUGH CORNWELL

Kada budući povjesničari glazbe budu sastavljali popis pokretača i vizionara koji su promijenili suvremeni glazbeni krajolik, nema sumnje da će ime Hugha Cornwella biti među najistaknutijima. Kao pionirski glazbenik, tekstopisac i izvođač, njegov utjecaj i dalje je prisutan u kolekcijama ploča glazbenih entuzijasta, na radijskim valovima diljem svijeta i na pozornicama širom planeta. Hughova prisutnost je neupitna.

Rođen u Tufnell Parku, sjeverni London, Hugh je pohađao školu s proslavljenim glazbenikom Richardom Thompsonom prije nego što je diplomirao biokemiju. Svoje prve solo nastupe održavao je u restoranima poznatog TV kuhara Keitha Floyda, koji je koristio pjesmu Peaches grupe The Stranglers u svojim kulinarskim emisijama.

Kao vođa The Stranglersa, Hugh je bio glavni autor najpoznatijih pjesama benda kroz deset izvanrednih albuma. Njihov debitantski album iz 1977. Rattus Norvegicus – s ključnim pjesmama Peaches, (Get A) Grip (On Yourself) i drugima – te sljedeći albumi No More Heroes, Black and White, The Raven i The Gospel According To The MenInBlack (koji Hugh navodi kao svoj omiljeni album Stranglersa) učvrstili su Cornwellov status jedinstvenog autora i glazbenika. Njegovi stihovi za Golden Brown s albuma La Folie, sa svojim višestrukim značenjima, predstavljaju vrhunac pisanja pjesama, a pjesma je dosegla drugo mjesto na britanskoj ljestvici singlova. Nakon objave posljednjeg albuma s bendom, 10, Hugh započinje solo karijeru.

Njegov prvi solo projekt bio je suradnja s bubnjarom Capt. Beefhearta, Robertom Williamsom, na izdanju Nosferatu iz 1979. godine – značajnom albumu hvaljenom zbog punk/gotičkog eksperimentalizma. Njegov prvi pravi solo album Wolf bio je posebno uspješan u Americi, osobito na alternativnim ljestvicama, kao i sva njegova kasnija solo izdanja. Inspiraciju pronalazi u različitim izvorima, a kao strastveni ljubitelj filma inspiraciju je pronašao u filmu Roberta Mitchuma za pjesmu Guilty’s Black Hair Black Eyes Black Suit.

Godine 2016. Hugh je objavio album This Time It’s Personal s punk pjesnikom Johnom Cooperom Clarkeom, koji sadrži njihove prepoznatljive interpretacije pjesama koje su obilježile njihovu mladost. Kritičari su ga proglasili glazbenim remek-djelom. Isto je rečeno i za njegov deveti solo album Monster iz 2018., na kojem piše o idolima koji su oblikovali i utjecali na njegov život, uključujući pjesmu La Grande Dame, posvećenu njegovoj majci.

Godine 2022. objavljen je dugo očekivani deseti solo album Hugha Cornwella, Moments of Madness – album britkih, sažetih i duhovitih opažanja te društvenih komentara kroz deset jedinstvenih pjesama, koji potvrđuje Hugha kao pjesnika-laureata punk ere i šire.

Vrhunac karijere i moderno remek-djelo, Moments of Madness proglašava se najznačajnijim albumom u Hughovoj karijeri.

Wilsonov grafički projekt [1981.-1984.]

Bubnjevi, vokal: Miro Kusačić (ex Pušteni s lanca) / bas, vokal: Siniša Vujnović (ex Pušteni s lanca) / gitara: Rusmin Obić – Rus (ex Florijan) / vokal, gitara: Goran Čurić – Čotka (ex Florijan, AWOL 1983.) / klavijature: Leo Štekar (1983.-84.) / vokal: Marijan Detela – Jimmy (1983)

Krajem ’81. dvije grupe mladih ljudi na pulskoj sceni spojile su se u jedan bend, a WGS je nastao kao uspješan umjetnički projekt. Nakon godinu dana neprekidnog vježbanja, WGS je pozvan da svira i u YURM-u 1982./83. u Zagrebu. Nakon njihovog nastupa u YURM-u uslijedili su koncerti u Rijeci, Ljubljani i Kopru.

Demo materijal snimljen 1983. sa tonskim inženjerom Mirom Milanovićem, ali bez glavnog vokala (Čotka ili njegova probna zamjena Jimmy), kasnije nazvan Demo 1984., obavezno se sluša. WGP su bili prvenstveno pod angloameričkim utjecajem, od psihodeličnih pop rock grupa (klasika) s kraja 60-ih do post-punka.

Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Pule.